WEIMARANER from Veliko Gradiste

VAJMARSKI PTIČAR - WEIMARANER



Nemačka je oduvek bila zemlja u kojoj je bilo mnogo divljači, a nemačke rase pasa su stekle reputaciju nekih od najboljih na svetu.

 

VAJMARSKI PTIČAR - WEIMARANER je rasa nastala u 19. veku, udruženim naporima u cilju stvaranja idealnog svestranog lovačkog psa koji bi mogao da lovi plen različite veličine, uključujući jelene i medvede i najstarija je Nemačka rasa ptičara od koga danas vode poreklo sve ostale Nemačke rase svrstane u grupu VII

 

Ovaj cilj je sponzorisao dvor Vajmar, a rasa je prvobitno bila poznata kao vajmarski poenter. Neki od predaka rase uključuju krvoslednike, crvene hanoverske krvoslednike, i rane poenterske rase.

Poreklo vajmarskog ptičara karakteristične sive boje je nepoznato, ali je to bila i rana odlika rase. Napredak u razvijanju rase je nemački klub vajmarskih ptičara pomno pratio. Psi se nisu prodavali ljudima koji nisu bili članovi kluba, a članstvo se teško sticalo. Psi koji su se uzgajali u nepoznatim odgajivačnicama, nisu mogli da budu registrovani, a neugledni primerci su se odmah uništavali.

Tek kada je jedan Amerikanac stekao članstvo u klubu, i tek kada je njemu bilo dozvoljeno da ponese ova dva psa u Ameriku 1929. godine, vajmarski ptičari su prvi put napustili svoju domovinu.

Prvobitni američki vajmarski ptičari su pokazali neverovatne rezultate u takmičenjima poslušnosti, i osvojili su veliku pažnju.Što je više entuzijasta postalo zainteresovano za rasu, to su bila brojnija saznanja o ovim psima kao dobrim lovačkim pratiocima.

 

Vajmarski ptičar je izuzetno svestran pas koji žustro pretražuje teren i stajanjem označava pronađenu divljač. Vrlo rado donosi sve što može poneti. U radu glavu nosi znatno niže od ostalih ptičara. U stajanju siguran, izrazito vodoljubiv i vrlo otporan i na zahtevne vremenske uslove. Pokazuje izvanrednu sklonost za rad na disciplinama posle hica, uključujući i rad na tragu ranjene divljači. Često se ovi psi koriste i kao čuvari, službeni psi, te kao takmičarski psi u vuči saonica i agility-ju. Ovu pasminu sve do nedavno mogli su posedovati samo lovci i zahvaljujući tome pasmina je sačuvala svoje izvanredne osobine i karakteristike. Nažalost, vajmarski ptičar je danas počeo plaćati danak svog aristokratskog i atraktivnog izgleda. Postoji sve više uzgajivača koji ne vode brigu o radnim odlikama i karakteru ove pasmine. 

Kratkodlakog vajmarskog ptičara su nekada uzgajali skoro isključivo u Thurengenu. Tek posle prvog svetskog rata nekoliko ovih pasa je preneseno u SAD, gde su zbog sveobuhvatnih sposobnosti postali omiljeni u lovu i ostalim takmičenjima, ali i kao odlični kućni ljubimci. 
Odličan je tragač, koristan i za traženje pogođene divljači. Sadašnje ime nastalo je u zadnjoj trećini XIX veka. Pasmina ga je dobila po velikom knezu Karlu Augustu Weimarskom (1757-1828.), koji je lovio s kratkodlakim, svetlim psima, moguće i sivim. Prvo društvo za uzgoj čistokrvnih kratkodlakih vajmarskih ptičara srebrno sive boje bilo je utemeljeno 1897. godine.Vodljiv je, ima izrazito razvijen lovački nagon, temperamentan je i primeren za život u porodici. 

Dobro se oseća u kući, ima razvijen i obrambeni nagon. To ne smemo razumeti pogrešno - iako može živeti u kući, uz porodicu, kratkodlaki vajmarski ptičar nije porodični, već lovački pas. Za uzgoj se koriste samo psi koji završe određene lovačke radne ispite i ispit za obrambeni rad. Nešto snažnije građe od kod nas poznatijeg Nemačkog kratkodalkog i oštrodlakog ptičara. Svojim aristokratskim držanjem te spojem elegancije, izdržljivosti i inteligencije ostavlja snažan utisak. Glava je plemenita, oči u nijansama jantara, sive ili plavosive. Uši visoko nasađene i široko nošene, dosežu do ugla usana. Vrat je suv i čvrst, predprsje dobro izraženo, dobro razvijen, dubok prsni koš. Leđa nešto duža (što je karakteristika pasmine), čvrsta i mišićava, rep niže usađen u odnosu na druge ptičare. U kretanju leđna linija mirna, a kretanje je skladno i izdašno.Vajmarske ptičare možemo videti u tri varijacije boje: mišje-siva, srebrno-siva i srneće-siva, te nijansama tih boja, uz dopuštenu belinu na prsima i prstima, te tamniju prugu na leđima. Idealna dlaka je kratka i gusta, a postoji i varijanta duge dlake. 

VAJMARSKI PTIČAR - WEIMARANER

STANDARD

 

Srednje velik do velik radno upotrebljiv lovački pas. Prikladan radni tip, lepog oblika, žilav sa snažnom muskulaturom. Mužjaci u tipu ženke treba da budu isključeni.

 

VAŽNE PROPORCIJE:

Dužina tela prema visini grebena je 12:11. Proporcija glave:od vrha nosa do početka čela nešto duže nego odatle do potiljačne kosti. Prednje noge: dužina od lakta do sredine došaplja približno je ista razdaljini od lakta do grebena.

 

PONAŠANJE / TEMPERAMENT:

Svestran, lako vodljiv, čvrste naravi i pasionirani lovački upotrebljiv pas sa sistematskim i izdržljivim traženjem, ipak nije preterano temperamentan. Nosna pečurka primetno dobra. Oštar na grabljivice i divljač, takođe i na ljude, ali ipak nije agresivan. Pouzdan u markiranju i radu u vodi. Primetna sklonost ka radu posle pucnja.

 

GLAVA:

Gornji deo: u skladu prema veličini tela i ličnom delu. Kod mužjaka šira nego kod ženki, ipak kod oboje odnos širine gornjeg dela glave prema ukupnoj dužini glave stoji u dobroj proporciji. Po sredini čela udubljenje. Potiljačna kost blago do srednje izražena. Iza očiju jasno izražene jagodične kosti. Stop neznatan.
Lični deo: nosna pečurka velika, stoji iznad vilice. Obojena tamnom bojom mesa, unazad prelazi u sivu boju. Njuška duga, a posebno kod mužjaka. Iz profila gotovo oštrih ivica. Nosnik ravan, često nešto ispupčen, nikada ulegnut.
Usne: srednje preklapajuće, one su kao i nepce boje mesa, mali usni nabori.
Vilice: snažne.
Obrazi: mišićavi i jasno izraženi. "Suva" glava.
Zubalo: pravilno i snažno, makazasto.
Oči: boje ćilibara, tamnije do svetlije, inteligentnog izraza. Kod štenadi su nebo plave boje. Okrugle, blago koso postavljene. Kapci dobro priležu.
Uši: široke i prilično duge, dopiru do ugla usana. Visoko i usko usađene, na dole su špicasto zaobljene. Pri pozornosti psa blago napred usmerene. Naborane.

 

VRAT:

Plemenito nošen, gornja profilna linija zaobljena. Mišićav, gotovo okrugao, nije kratak, suv. Ka plećkama se pojačava i harmonično prelazi u grudi i leđnu liniju.

 

TELO:

Gornja linija: od zaobljene linije vrata, preko dobro izraženog grebena prelazi u relativno duga, čvrsta leđa.
Greben: dobro izražen.
Leđa: čvrsta i mišićava, bez ulegnuća. Nisu nadgrađena. Nešto duža leđa su svojstvena pasmini i nisu greška.
Sapi: karlica duga i srednje koso postavljena.
Grudi: snažne, ali ne preterano široke, sa zadovoljavajućom dubinom - dopiru do laktova - i zadovoljavajućom dužinom. Dobro zaobljene, bez bačvastog oblika, sa dugim rebrima. Predgrudi dobro izražene.
Trbušna linija: blago podižuća, ali stomak nije prikupljen.

 

NOGE:

Prednje noge: "visoke", žilave, ravne i paralelne, ali nisu postavljene široko.
Plećke: duge i kose, dobro priležuće. Snažno mišićave. Dobar ugao između plećke i nadlaktice.
Nadlaktica: koso postavljena, dovoljno duga i snažna.
Laktovi: slobodni i ravno postavljeni, niti na unutra niti napolje usmereni.
Podlaktica: duga, ravna.
Šaplje: snažno, napeto.
Došaplje: žilavo, blago koso postavljeno.
Zadnje noge: "visoke", žilave odnosno dobro mišićave. Paralelno postavljene, nisu okrenute ni napolje ni unutra.
Butina: dovoljno duga, snažna i dobro mišićava.
Koleno: snažno, napeto.
Potkoljenica: duga, tetiva jasno isturena napred.
Skočni zglob: snažan, napet.
Došaplje: krepko, gotovo vertikalno.

 

REP:

Koren repa nešto niži od leđne linije nego što je to kod drugih srodnih pasmina. Rep je snažan i dobro odlakan. Obješen u mirovanju, pri povećanoj pozornosti ili pri radu nošen vodoravno ili višlje.

 

HOD / KRETANJE:

U svim vidovima osvaja prostor, gipko. Prednje i zadnje noge paralelne. Skok u galopu dug i ravan. U kasu leđa ostaju ravna.

 

KOŽA:

Snažna, dobro, ali ne previše priležuća.

 

DLAKA:

Kratkodlaki: kratka (ali duža i gušća nego kod većine srodnih pasmina) snažna, veoma gusta, ravno priležuća pokrovna dlaka. Bez ili sa neznatnom podlakom.
Dugodlaki: meka, duga pokrovna dlaka sa ili bez podlake. Ravna ili blago valovita. Dlaka na korenu ušiju duža, a na vrhovima ušiju dozvoljena je somotasta dlaka. Dužina dlake na strani 3-5 cm, a na donjoj strani vrata, predprsju i trbuhu većinom nešto duža. Dobre perjanice i pantalone, pri tome na dole nešto kraće. Rep dobro obojen. Prostor između prstiju dobro odlakan. Dlaka na glavi je kraća. Oštra dlaka sa srednje dugom, gustom i priležućom pokrovnom dlakom, gustom podlakom i srednje izraženim perjanicama i pantalonama pojavljuju se kod "mješanih" pasa.

 

BOJA:

Srebrno, siva ili mišje siva kao i prelazi između ovih tonova. Glava i uši često nešto svjetlije. Bele oznake dozvoljene su u ograničenoj veličini samo na grudima i prstima. Slučajno se na sredini leđa može naći, više ili manje izražena, tamna jeguljasta pruga. Psi sa izraženim crveno-žutim paležom mogu dobiti najveću ocenu "dobar". Braon palež je teška mana.

 

VELIČINA:

Mužjaci 59-70 cm (idealno 62-67 cm), ženke 57-65 cm (idealno 59-63 cm). Težina mužjaka je 30-40 kg, ženki 25-35 kg.

 

NAPOMENA:

Mužjaci trebaju imati dva očigledno normalna testisa potpuno spuštena u skrotum